Zoran Ðinđić
Mi, danas, živimo u zemlji u kojoj i dalje postoji institucionalno laganje, vladaju prividi, upravlja se manipulacijama i zatiru se institucije. Šesnaest godina posle brutalne egzekucije izvršene nad Ðinđićem, Srbija nije ni blizu Evrope, izuzev u proklamacijama i deklaracijama, niti je pravna država, niti ima slobodne medije. Mentalno je još uvek zarobljena u devedesetim, sa teškoćama i u poimanju i u iskrenoj težnji za pomirenjem. Oni koji ne pristaju na večnu oronulu nedovršenost države i društva, i bestijalno naprednjačko simuliranje demokratije otvoreno se suprotstavljaju. Mladi i obrazovani, nespremni da ponesu teret čekanja i stalne neizvesnosti masovno beže iz zemlje.
Srbija za Zorana nikada, ni u čemu nije bila mala. Ni u dobru, lepotama i stvaralačkim moćima, ali ni u zabludama, neznanju i atavizmima. Ðinđić je podjednako dobro razumeo i njenu prošlost i njenu sadašnjost, zato je budućnost zemlje koju je voleo počeo graditi na vrednostima, univerzalnim i ljudskim, koji su zalog trajanja i postojanja u savremenom svetu.
Zoran Ðinđić je u promenu svesti i sveta oko sebe krenuo brzo, krčeći put sam. Verovao je da nema stvarnih promena poretka i preporoda društva sve dok se ne prevaziđe stanje duha. Nije čekao na “događanje”, niti se bavio stvaranjem lažnih slika i nestvarne podrške.
Kao što reče Zoran Ðinđić: „To nije garantovana stvar da smo osvojili demokratiju, da smo usvojili ekonomske reforme i da idemo prema Evropi. To je šansa. Koja može da bude prokockana sutra“.
Šanse postaju zablude ili nedovršene iluzije kada se prepuste drugima. Demokratska stranka uprkos svim teškoćama, greškama i nekada nedovoljno glasno iskazanoj spremnosti i dalje jeste i biće jedina snaga koja se bori za modernu, razvijenu, evropsku Srbiju!