Zbogom, Nedo!
Ili nama u Demokratskoj stranci kojoj si se dala u trenutku kad si poverovala da sa Zoranom Ðinđićem imamo budućnost i u kojoj si ostala i posle njega i posle svega?
Ne znamo odgovor.
Znamo tvoju volju da učestvuješ, da pomažeš, da nesebično budeš deo nečega u šta smo zajedno verovali. I verujemo i sada, i za tebe.
Teško je ne biti patetičan u trenutku kad se sećamo svih onih dana, noći kad smo zajedno radili, onih dugih šetnji protiv zla za bolje sutra i tvog ohrabrujućeg osmeha, glasa koji je smirivao i terao da verujemo i kad je to bilo baš teško.
Oni koji su te znali samo sa ekrana i dasaka nisu imali sreću da te upoznaju i kao osobu. Višnju sa Tašmajdana su znali i voleli svi bivši 'Jugosloveni'. Nedu sa Korčule, Vračara, Rovinja, Atrijuma i Krunske ulice samo privilegovani.
A oni su znali hrabru, istinoljubivu, toplu, nežnu Nedu koja nimalo nije privatno bila ono što je mogla kao glumačka zvezda još od tinejdžerskog uzrasta.
Tvoja umetnost je bila jedan nezaboravni deo tvog i našeg života, ali ni onaj drugi deo, onaj kad si bila samo naša obična Neda, uvek na pravoj strani, 'razredna', drug, prijatelj i saborac nikad neće biti zaboravljen.
Zbogom, Nedo! „I srešćemo se ti i mi tamo negde u budućnosti.“
Tvoja Demokratska stranka