Vračar: Direktore, srećan odlazak u penziju!

Osnovna škola „Sveti Sava“ na Vračaru dobija novu direktorku! To i nije vest ako se pođe od pretpostavke da je izbor direktorke regularan i da je ispoštovana volja kolektiva.

Treći put u poslednje četiri godine na mesto direktora ove vračarske škole bira se kandidat koji nije dobio podršku kolektiva. Nova direktorka Jovana Milenković, koja 16.10. 2019. stupa na dužnost, tek što je ispunila Zakonom propisane uslove. Očigledno planski dovedena u školu pre godinu i po, da se sačeka da stekne uslov za kandidovanje i isprati dosadašnjeg direktora u penziju. Konkurs je sproveden tokom letnjeg raspusta, da bi se sprečio svaki vid reakcije na mahinacije koje se dešavaju i da se nezadovoljstvo kolektiva i ukazivanje na propuste, što manje čuje među roditeljima i među kolegama u prosveti.

Na glasanju kolektiva Jovana Milenković dobila je 9 glasova od 76 zaposlenih. Prosvetna inspekcija je vršeći nadzor utvrdila da su postojali propusti tokom sprovođenja konkursa. Ali, ministru to nije bilo dovoljno da konkurs poništi i naloži ponavljanje. Ministru je bila dovoljna kvalifikacija da je mlada dama istaknuta članica OO SNS Vračar, sa 8 godina radnog staža, kao preporuka da je imenuje za direktorku mimo volje Nastavničkog veća. Čista zloupotreba zakona i demonstracija sile. Jasno je da Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, na silu želi da postavi novu direktorku – članicu SNS Vračar, naravno!

Zbog ovakvog ponašanja rukovodstva škole, koje je podržano reakcijama Ministarstva, školu napuštaju dugogodišnji radnici ne želeći da saučestvuju u nedelima koja se u ovoj osnovnoj školi dešavaju. Tako vođena ugledna vračarska škola srlja u propast.

Ove političke zavrzlame i opravdano nezadovoljstvo mogu uticati na kvalitet daljeg rada škole gde najdeblji kraj mogu izvući samo učenici, što nikako ne smemo dozvoliti! Demokratska stranka najoštrije osuđuje ovakvo bahato ponašanje naprednjačkog Ministarstva i zahteva hitno ponavljanje konkursa!

Može se učiniti malim i beznačajnim primerom, ali upravo takav primer govori koliko su neiskrena uveravanja ministra prosvete o učinjenim kvalitativnim promenama i političkog vrha o neuplitanju u odlučivanje o svakom pojedinačnom, rukovodećem mestu. Očito je da jedini interes koji imaju je partijsko zapošljavanje i potpuna kontrola putem postavljenja pouzdanih aparatčika.

U tako svesno uređenoj nenormalnosti bilo bi za očekivati da učiteljica bez mnogo iskustva, priznanja za rad i potvrda uvede u obaveznu lektiru knjigu Gorana Vesića. Briga o deci, obrazovanju i vaspitanju ionako više nije zadatak ni Ministarstva, ni države.