Uistinu je jezivo i za to je vlast kriva

Ja znam da ništa ne znam i u tome vidim početak saznanja, tvrdio je drevni mudrac. Ne znam kada je društvo postalo tako jezivo, pita se savetnica za medije predsednika Republike. Nedostaje u pitanju i istine i mudrosti, kao i u političkoj filozofiji koju govorljivo propagira.

Društvo je postalo jezivo kada je prestalo da bude društvo, glasio bi najkoncizniji i najtačniji odgovor. Tiranija laži koja je ovde započela dolaskom SNS na vlast oduzimala je pravo ljudima da misle, govore i deluju slobodno. Otvoren je prostor za neznanje, nerad i nepoštenje. Svesno i pedantno radilo se na zamiranju morala, samosvesti i dostojanstva. Bez ideologije neistina nema snagu da se pretvori u tiraniju, zato je sve u praktičnoj politici izuzev imena ostalo radikalsko, nasilno i rušilačko. I etiktiranja i proganjanja i lažni egalitarizam i nacionalistička ornamentika i ustoličenje kriminala i korupcije i podela na njihove i naše. Sredstva i posledice nazadnjaštva koje vlada sedam godina vidljiva su na svakoj ruševini, od institucija do ljudskih sudbina. Sve inscenacije navodnih grandioznih uspeha, primicanju zlatnom dobu i blagostanju, ideološke obmane o bitnosti, jednu institucionalizovanu i sistemski ojačanu grandomaniju, tragikomičnu i nadasve štetnu, realnost ruši, iako ih svi mediji pod vašom kontrolom svesrdno podupiru. Vlast je stremeći da Aleksandra Vučića napravi nadčovekom, građane pretvorila u nešto drugo, manje važno, u one čiji se glas ne čuje i uticaj ne vidi. Kako je onda baš sada i zbog ovoga postalo važno šta misle i kažu? Zaista je sve jezivo, i za to je vlast kriva. Krivica onih koji u zdravstvenom stanju vide temu, metu, šta god, van diskusije je očita i jasna, ipak, ona je posledična.

Informativna služba Demokratske stranke