Pet minuta s Tatjanom Manojlović
Potpredsednica Demokratske stranke Tatjana Manojlović kaže da bi učešće opozicije na predstojećim izborima bilo besmisleno ukoliko se ne obezbede garancije da će izborni uslovi biti jednaki za sve učesnike. Manojlović za Novi magazin ocenjuje da bi na predsedničkim izborima opozicija trebalo da nastupi s jednim zajedničkim kandidatom, dok za parlamentarne izbore ostavlja mogućnost izlaska u više kolona. Ona veruje da većina birača u Beogradu želi smenu aktuelne vlasti.
Da li i na koji način Demokratska stranka može da povrati ugled i popularnost koji je nekada imala?
-Podrška koju među biračima ima Demokratska stranka (DS) u ovom trenutku nije na tako niskom nivou kako to predstavlja režimska propaganda. Ulažemo napore da revitalizujemo stranku, formirali smo nove lokalne odbore, učlanili više stotina ljudi, otvorili prostor za rad novim, mahom mlađim ljudima. Minimalan prostor koji imamo u medijima iskoristili smo da otvorimo važna pitanja poput izbornih uslova, korupcije u vlasti, nerazjašnjenje smrti Vladimira Cvijana... Očekujemo da naša zalaganja budu prepoznata kao dokaz iskrene brige o opštem dobru i interesima građana.
Da li će i pod kojim uslovima Demokratska stranka učestvovati na predstojećim izborima?
-Ključni uslov je da imamo slobodne i poštene izbore. Nije mnogo, a nije ni neostvarivo ako budemo dosledni u zalaganju za takve izbore i uporni u otporu lažnim i unapred nameštenim izborima. Mi smo bojkotovali prethodne izbore i bilo bi besmisleno da na sledećim izborima učestvujemo, ako je sve ostalo isto k'o i lani, ili je u pojedinim segmentima izbornog procesa stanje još gore.
Ako vlast ispuni zahteve opozicije koji bi garantovali poštene i fer izbore, kako bi opozicija trebalo da se pojavi na tim izborima u jednoj ili više kolona?
-Sve srećne demokratije liče jedna na drugu, a svaka nesrećna autokratija je nesrećna na svoj način. Ne postoje univerzalni recepti za obaranje autokratskih režima i promenu političkog sistema u jednoj zemlji. Tako je i sa brojem kolona. Vlast u Srbiji je 2000. promenjena tako što je opozicija napravila zajednički front. U Crnoj Gori je opozicija lane nastupala u tri "kolone" i tako uspela da osvoji većinu u parlamentu. Zato odgovor DS-a na pitanje sa koliko izbornih listi treba da nastupi opozicija u Srbiji 2022. godine glasi: Sa onoliko koliko je neophodno da bi se postigao najjači sinergijski efekat i ostvario najbolji rezultat, odnosno obezbedila nenaprednjačka većina u Skupštini Srbije.
Kako će se opozicija suprotstaviti Aleksandru Vučiću na predsedničkim izborima?
-U opštoj kakofoniji koja vlada u našoj političkoj javnosti, čini mi se da jedino nema spora upravo o tome da je „nevučićevoj“ Srbiji potreban jedan, zajednički, predsednički kandidat. Do sad nisam čula nikog relevantnog, razumnog i dobronamernog ko misli da bi opozicija na tim izborima trebalo da ima više kandidata. Pri tom pod opozicijom ne podrazumevam samo opozicione političke partije, već sve koji ne podržavaju sadašnji režim.
Na čemu se zasniva optimizam većine opozicionih političara da će aktuelna vlast sigurno izgubiti izbore u Beogradu?
-U Beogradu je većina građana, ili protiv režima Aleksandra Vučića, ili nije za režim Aleksandra Vučića. Namerno kažem baš tako, jer ne bi bilo tačno reći ni da je većina za opoziciju, ni da je većina protiv sadašnje vlasti. Sudeći po predizbornoj kampanji koju već uveliko vodi, režim je toga svestan i zato čini sve da se ta većina ne pojavi na biralištima, odnosno da ne dođe do približavanja i spajanja te dve velike grupe građana kojih nesumnjivo ima više nego onih koji će glasati za sadašnju vlast.
Kako vidite borbu protiv organizovanog kriminala, zapravo, zašto se u optužnici protiv kriminalne grupe Veljka Belivuka ne ističe sprega s najvišim predstavnicima vlasti?
-Grupa Veljka Belivuka je formirana u vreme sadašnje vlasti i uspela se na vrh piramide moći na stadionu Partizana i na ulici zahvaljujući upravo tome što je bila integralni deo sadašnje vlasti. Kako je to nedavno primetio predsednik DS-a Zoran Lutovac, u vreme prethodne vlasti, taj Belivuk čak nije ni navijao za Partizan. Sva ta silna galama i dreka, svi ti "spinovi" i podmetanja, sve te dosetke i fotomontaže, sve to što sada radi i govori ova vlast - sve je u cilju da se istina o Belivukovoj grupi sakrije od građana.
Da li će uspeti u tome?
-Na žalost vladajućeg režima, taj cilj je neostvariv. U mnogim mestima, od Beograda, Novog Pazara, do Vladimiraca, ostavljeni su i dokazi i tragovi kako su ti ljudi radili po nalogu vlasti. Zato iz te optužnice i zvanične istrage nećemo saznati zašto je pukla Belivukova veza s vladajućim režimom. Prema svedočenju ministra odbrane, a donedavno ministra policije, stvari su krenule po zlu za sadašnju vlast kada im je američki FBI dostavio podatke o Belivukovoj grupi. Da parafraziram repliku iz poznate televizijske serije, svega ovoga ne bi bilo da FBI nije "otišao" u policiju.
Aktivni ste u ekološkim akcijama, kako komentarišete upornost vlasti da po svaku cenu odobri eksploataciju litijuma?
-Veliki je novac u igri i sigurno je da ni strani investitor ni korumpirana vlast neće lako i brzo odustati od mogućnosti lake i dobre zarade.
Kako ocenjujete Informativni program RTS-a u poslednjih desetak godina? Šta Vam najviše zasmeta kada gledate Dnevnik RTS-a?
-Informativni program RTS-a nikada nije uspeo da se oslobodi bremena komunističke prošlosti I do transformacije u javni medijski servis građana nije došlo u segmentu informative - upravo iz tog razloga. Drugi Dnevnik je stub autoritarnog režima, koji daje friziranu sliku stvarnosti, sa nedovoljno ili ni malo kritičkih sadržaja, a sa ogromnim uticajem na kreiranje javnog mnjenja. Sve dok informativni program RTS ne bude pružao objektivne, pravovremene i celovite sadržaje, ne možemo govoriti o normalnim uslovima za formiranje stavova biračkog tela i fer, demokratskim uslovima za održavanje izbora.
Vi ste dugogodišnji novinar, da li u RTS-u imate problema zbog stranačkog angažovanja?
-Ne, ignorišu me. Bavim se dokumentarnom reportažom, emisije koje pripremam emituju se u segmentima programa sa kliznom programskom šemom, samim tim – manje vidljive.
Često ste na Kosovu i Metohiji, kako biste ocenili odnos Prištine i Beograda prema srpskom narodu u pokrajini?
- Ova vlast i ne pokušava da reši kosovski problem, već se taj problem zloupotrebljava za očuvanje vlasti i jačanje kulta ličnosti vrhovnog vođe. Pogrešni su motivi s kojim se vlast upušta u pokušaje rešavanja problema, pa su pogrešni i rezultati. Ono što sada imamo je zapravo puzajuća nezavisnost koja, izgleda, odgovara vlastima i u Beogradu i u Prištini, pa i međunarodnoj zajednici. Jedino ne odgovara srpskom narodu. Mi ne znamo o čemu se pregovara u Briselu, šta predlaže naša strana, za šta se zalaže, na šta je pristala. Vučić sam vodi pregovore i niti koga izveštava, niti se s bilo kim konsultuje. Kad pregovara o Kosovu, on nam priča kako su mu ponudili devet
Informativna služba DS