Govor Tatjane Manojlović na konvenciji u Valjevu (23.2.2022)
Dragi moji sugrađani,
Kad je čuo da idem u Valjevo, kaže jedan moj stranački kolega , možda nije dobro da Tanja govori u Valjevu. Poneće je atmosfera, proključaće krv predaka, pa će pozvati na ustanak, a mi bismo ovo da rešimo mirnim putem, na izborima...
Moj odgovor je : Ako dođe do ustanka, Valjevce niko neće morati pozivati. Oni će sami ustati prvi.
I zaista, niko nije Nenadoviće iz junačke Brankovine pozivao na ustanak. Oni su ga sami podizali. Niko nije pozivao vojvodu Živojina Mišića da brani zemlju. On je sam stao na čelo svoje armije i branio i odbranio zemlju. Niko nije pozivao Aleksandra Obradovića da razotkrije kriminal i pljačku u Krušiku. On je to sam, kao savestan, odgovoran i hrabar čovek - učinio. I poneo svoj krst koji i danas nosi.
Valjevci znaju šta je država. Mi smo je stvarali.
Valjevci znaju šta je sloboda. Za slobodu smo ginuli.
Valjevci znaju šta je demokratija. Za demokratiju smo se borili i demokratiju uspostavljali, još u ustaničkoj Srbiji.
Valjevci dobro znaju da ovo danas u čemu živimo nije ni sloboda, ni demokratija, ni država. Nije ni Srbija. Ovo je nekakav provizorijum u kojem vlada jedan čovek . Takvo stanje je pogubno i neodrživo. To ćemo promeniti.
Došla sam da vam posvedočim da obilazim Srbiju i da svuda srećem ljude koji su svesni u kakvoj situaciji je Srbija danas i ko ju je u takvu situaciju doveo.
Dijagnozu svi znaju, ali ne propisuju svi istu terapiju. Neki kažu da je sve izgubljeno i da se ne vredi boriti, neki da je Vučić toliko jak da ga niko ne može oboriti, drugi da je to već negde dogovoreno među velikim silama i da je nama jednostavno dodeljena ova vlast... Ipak, sve više je onih koji govore da se moramo boriti, da se vredi boriti, da smo mi jedini koji smo u stanju da ovu vlast promenimo. E to sam došla da vam prenesem. Srbija se budi, energija otpora raste... LJudi se oslobađaju straha, skida se mnogima mrena sa očiju koju im je navukla režimska propaganada. Nama se javilo na hiljade ljudi koji su spremni da tog izbornog dana čuvaju glasačke kutije i da se do kraja bore da sačuvaju svaki glas. Nisam vidovita i ne znam rezultat izbora 3. aprila, ali jedno znam: Taj rezultat sigurno neće biti onakav kakav je Vučić očekivao i priželjkivao kad je raspisivao izbore.
Mi smo se udružili ne zbog toga da bismo preoteli državu za sebe, nego da bismo državu vratili onim kojim jedino i pripada: građanima Srbije. Da bismo je vratili vama. Glas za našu koaliciju je siguran glas. Mi ga nećemo prodati, ni pokloniti režimu. Mi ćemo ga čuvati kao najveću dragocenost.
Zato je danas važno da ponovo budemo jedni uz druge. Da Valjevo bude uz Beograd, da Beograd bude uz Smederevo, da Smederevo bude uz Niš, da Niš bude uz Kruševac, da budemo solidarni, da budemo odlučni, da budemo smeli, da budemo ujedinjeni.
Da trećeg aprila uradimo ono što se uraditi mora. Da svi izađemo na izbore, da svako od nas povede na glasanje i one koji se kolebaju, plaše, ne veruju, da se tog dana probudimo sigurni u pobedu i još sigurniji damo glas za našu Srbiju, za našu zemlju, za naše reke, za naše šume, za naš vazduh, da ponovo prodišemo, da ponovo progledamo, da ponovo budemo ono što smo rođeni da budemo – slobodni čestiti ljudi na svojoj zemlji.
Srbija nije više na prodaju, niti je ljudski život roba. Srbiji je danas potrebna PROMENA IZ KORENA. Ta promena već je počela. Tu promenu više niko ne može zaustaviti. Nema tog straha koji je jači od ljubavi prema svojoj otadžbini. Nema tog zlotvora koji je jači od sloge naroda. Ne postoji nemoguće kada je sloboda u pitanju.
Od danas mi kažemo: Moguće je!
Od danas mi osvajamo slobodu.
Od danas se borimo za svako mesto, za svaki kraj, za svaku ulicu, za svaku kuću, za svakog građanina.
Od danas smo svi Ujedinjeni za pobedu Srbije.
Pred nama je treći april.
Pred nama je promena iz korena.
Zove nas Srbija! Do pobede!