Govor Srđana Milivojevića na konvenciji u Kraljevu

Hrabri, dostojanstveni i slobodoljubivi građani Kraljeva, komšije moje!

Evo nas u zlatnom dobu i napretku do guše. A kad vidim redove na pumpama, i paniku koju je ON napravio obećanjem da u prodavnicama ima svega, izgleda da je došlo i preko guše. Eno ga ON sav u čudu i neverici, zašto su ovakva zebnja i strah među ljudima kad je ON rekao da svega ima. Pa, zato što ti niko više ne veruje ni kad kažeš dobar dan, a kamoli nešto drugo, jer si kazao da nećeš smanjivati penzije, pa si opljačkao penzionere da bi imao da nosiš dva miliona dolara Klintonu, i davao platu od 200.000 evra mesečno svom savetniku Toniju Bleru, i da bi tvoji tabloidi kazali da je Zdravko Ponoć NATO general... Pa, nije Zdravko Ponoš Gazimestan pretvorio u parking za NATO tenkove nego ON! Kazao je ON da će ukinuti TV pretplatu, pa je ukinuo preplatu, ali je uveo TV taksu. Obećao je da struja neće poskupeti, pa sturja nije poskupela, ali jeste električna energija.

Evo ga ON svake večeri na televiziji, mahnit, silan svađa se sam sa sobom, dere se na narod, joguni se pred svetom, šparta sa brojnim obezbeđenjem po Srbiji i kad vidim šta nam sve radi, pitam se zašto tih ljudi iz obezbeđenja nije više. Jer oni ne čuvaju njega od naroda, već to obezbeđenje treba da čuva narod od njega.

Ustani Branislave Nušiću da vidiš kakvog bi sada Narodnog poslanika napisao! Gde je sad Stevan Sremac da vidi kakvu bi pokondirenu tikvu opisao? O kapitalcima je reč. Ludaja fest iz Opova ladno u skupštinu i vladu može da se preseli. Gde si sada Radoje Domanoviću da vidiš vlast koja samu sebe tuži, organizuje štrajkove glađu protiv opozicije da vidiš kako ON organizuje samoatentate?

Tužna je zemlja u kojoj kad kažem ON, svi znaju na koga mislim.

Samo, ja sam čovek koji se ne plaši da stvari i pojave nazove pravim imenom. Aleksandre Vučiću, predozirao si se vlašću kao tvoji botovi organskog paradajza sa Jovanjice. Postao si car koji je za sebe prigrabio sve funkcije na dvoru. I upravnika dvora, i dvorskog kuvara, dvorskog pedijatra i ginekologa, dvorskog infektologa, i tužioca, i sudije, i tamničara, i dželata, i davoca amnestije, i pomilovanja. Kad jedan car želi sve to, kad prigrabi sve funkcije na dvoru za sebe, on na glavi umesto krune ima kapu sa praporcima i ječi i zveči dok oko njega razne Brnabićke, Vulini i aerodrumi klimaju glavom šta god car uradio. Praznom se glavom lako klima.

Deset godina Aleksandar Vučić sa bandom klimoglavaca vlada ovom zemljom. Čestitam svim preživelima. Nije mala stvar preživeti 10 godina smaovlašća Aleksandra Vučića. Nažalost, nismo bili svi te sreće. Srbijo, Kraljevčani, pamtite li sledeća imena:

Oliver Ivanović ubijen u Kosovskoj Mitrovici, pilot Heroj Omer Mehić stradao sa posadom i pacijentom u padu helikoptera, Slobodan Tanasković, čuvar iz Savamale, Stanika Gligorijević, stradala na naplatnoj rampi kod Doljevca, Vladimir Cvijan, najmanje 30.000 žrtava šopinga u Milanu i najsmešnijeg virusa na svetu... Nažalost, nema snimka ubistva Olivera Ivanovića, iako je cela Kosovska Mitrovica pokrivena kamerama, nema snimka rušenja u Svamamali, nema dva minuta snimka sa Doljevca. To je zato što Srbijom vlada SNS, stranka nestalih snimaka, stranka nestale savesti i stranka nestale Srbije. Iza Srpske nasilne stranke ostaju spaljene kuće poput kuće novinara Milana Jovanovića iz Grocke, žene izložene poniženjima, krvave košulje i kredom iscrtana tela na asfaltu, jer dela govore.

Dajem reč, svako od nas ko bude sedeo u parlamentu zvaće se Oliver Ivanović i Stanika Gligorijević i pitaće svakog dana ko i zašto je ove ljude poslao u smrt.

LJudi, ovo nije borba za vlast. Niti je ovo izbor za manje zlo. Ovo je borba za slobodu. A oni koji se bore za slobodu, pravdu i istinu, za temeljne vrednosti ovog društva, ne mogu biti zlo. Za slobodu se borimo protiv onih koji su Srbiji skinuli šajkaču i fantomku nametnuli kao narodnu nošnju. Kako je moguće da živimo u državi u kojoj je kriminal ovako organizovan, a država ovako neorganizovana, a vode ih isti ljudi?

Zato dajem reč...

Nikada više policiju neće postrojavati mafijaške konkubine, nikada više članska karta bilo koje stranke neće biti jača od policijske značke i zakona, nikada više o visini penzija neće odlučivati oni bez dana radnog staža, nikada više džak veštačkog đubriva neće biti skuplji od ara srpske zemlje, nikada više izvoznici neće biti bez državnih podsticaja, nikada više prilikom zapošljavanja neće biti važno koga znaš, nego šta znaš, i kada dođe sloboda Maja Gojković neće imati osmu člansku kartu u svom džepu, niti će Srbija mirisati na vazelin, niti će u vlasti biti mesta za ljude koji su tajno podržavali opoziciju, pa su to radili toliko tajno da ni sami nisu znali da su u opoziciji dok ON nije pao sa vlasti. I doći će tetka iz Kanade i teča sa Jovanjice da pitaju gde je gramofon.

A vama koji mislite da fantomkom pobedite šajkaču poručujem: Srbijom neće upravljati onaj ko ima bolji snajper, jaču dugu devetku sa prigušivačem, dužu štanglu iz Kruševca, već građani u čijim rukama će trećeg aprila olovka kojom glasamo postati mač kojim odvajamo pravdu od nasilja, mudrost od gluposti, poštenje od izopačene pokvarenosti, dobro od zla. Drzne li se neko da tu pobedu ukrade, biće ono za čim Srbija vapi

Gromki se poklič ori

prolama stoletne gore

ječe vrletne stene

huče planinske reke

nada se diže ko nebom sokoli

to sloboda sa ulice govori

Do pobede!

Do slobode!

Srbija, odličan 5!