Dijalog ili pobuna

Kako do slobodnih i poštenih izbora

Ne, ovaj put nisam za bojkot. Ovog puta sam za pobunu.
Ako se ne ispune elementarni uslovi za slobodne i poštene izbore, ostajunam građanski otpor i pobuna. Kad su vam uzurpirana osnovna prava i slobode, pobuna je legitimno sredstvo otpora.

Bojkot lažnih izbora održanih 21. juna je bio nužan korak na putu borbe za slobodne i poštene izbore i oslobađanje društva i države. Sada je nužno da svi zajedno napravimo korak dalje. Taj korak će biti, ili dijalog čiji je rezultat suštinska izmena izbornih uslova, ili građanski otpor i pobuna.

Da bi smo imali elementarne uslove za slobodne i poštene izbore neophodno je:
1. da imamo slobodne medije – da se slobodno formira izborna volja,
2. slobodno iskazivanje izborne volje – izjašnjavanje građana bez ucena i pritisaka,
3. sprečavanje zloupotrebe državnih i javnih resursa,
4. neutralna i kompetentna administracija.

Potrebno je i mnogo više od toga, ali krenimo redom. Napravimo prvi korak, normalizujmo politički život. Posle toga nam sledi sistemsk ouređenje države i društva koje počiva na vladavini prava, podeli vlasti, toleranciji, ljudskim pravima i slobodama i demokratskoj političkoj kulturi.

Ne radi se ovde o opoziciji, iako je opozicija važan, nezamenjiv deo uređene demokratske države. Ovde se radi o građanima, njihovim pravima i slobodama. U slobodnim demokratskim državama niko ne sme biti diskriminisan, svi su jednaki pred zakonom. Toga, nažalost nema u Srbiji, iako su to osnovna ljudska prava, to su imperativna prava koja ne zavise od dobre volje bilo koga. O tome nema pregovora. Možemo samo da utvrdimo način na koji će se ta uzurpirana prava što pre vratiti onima kojima pripadaju – građanima.

Nema izbora ako nisu pošteni i slobodni. Ako nisu slobodni i pošteni, onda i nisu izbori. U autokratiji se oni ne dobijaju apelima ili molbama, nego se osvajaju čvrstinom, upornošću, istrajnošću. Mi zahtevamo samo ono što nam pripada po Ustavu i zakonima ove države, a da bismo to ostvarili moramo biti spremni da se borimo svim demokratskim sredstvima, uključujući i pravo na pobunu. Pobuna nije sinonim za nasilje, kako se to predstavlja u režimskim medijima i u skupštini bez opozicije, pobuna je otpor i nepristajanje. U njoj treba da učestvuju svi koji žele smenu autokratske vlasti i stvaranje pravednijeg društva i uređene države. I tu je važan svaki čovek, svaki glas. Tu je važna solidarnost. Ako opozicije i građana nema u parlamentu, niko ih ne može sprečiti da budu ispred parlamenta.

Dijalogne može biti čin milosti autokrate, već prirodno stanje demokratskog društva. Takav dijalog se u današnjoj Srbiji može uspešno voditi samo uz pomoć medijatora. Posrednici u dijalogu su potrebni jer režim ne želi da izgubi privilegovan položaj, a građani ne žele da budu diskriminisani. Tu ne može biti kompromisa. Tema dijaloga ne može biti u kojoj meri da se poštuju Ustav i zakoni. Jedina tema dijaloga jeste kako utvrditi mehanizme i instrumente za sprovođenje svih prava koja pripadaju građanima.EU je spoljnopolitički prioritet Srbije, zato je logično i prirodno da medijatori budu iz Evropske unije.

Svako od nas bi trebalo da uradi onoliko koliko može da se izborimo za naša prava i slobode.Demokratska stranka upravo to čini. Reformiše se, vraća se građanima, zadobija njihovo poverenje pokazujući na sopstvenom primeru kako politika i političari treba da izgledaju. U potpunosti smo posvećeni javnom interesu i građanima. Nema više mesta za one koji lični interes stavljaju iznad javnog. Otvaramo prostor za nove kompetentne i javnom dobru posvećene ljude, ali i za sve one koji su do sada bili nepravedno potisnuti. Okupljamo ljude koji imaju sposobnost, znanje i moralni kredibilitet da odgovore na sve izazove pred kojima se nalazimo. Svojim primerom pokazujemo i drugima u opoziciji kojim bi putem trebalo ići.

Samo na taj način vratićemo izgubljeno i zadobiti novo poverenje građana. Samo na taj način, solidarni, čvrsti i uporni izborićemo se za uređenu demokratsku državu i slobodno društvo. Samo u takvoj državi i takvom društvu nećemo voditi dijalog o nečemu što se podrazumeva, nego o boljem obrazovanju, zdravstvu, porezima, nezaposlenosti, suzbijanju siromaštva, kulturi, klimatskim promenama. Samo od nas zavisi.

Zoran Lutovac,
Predsednik Demokratske stranke