Božović: Nećemo dopustiti da nedužni ljudi zbog Vulina budu beskućnici

- Trideset godina ovi nesrećni ljudi uplaćivali su uredno i na vreme sve prinadležnosti državi, pa i u stambeni fond im se izdvajalo od plate, decenijama žive u neuslovima privremenog smeštaja u oronulom i trošnom zdanju hotela, preživljavaju strahote nezamislive u civilizovanom svetu, a Ministarstvo odbrane umesto rešavanja konkretnog pitanja njihove egzistencije preokupirano je udovoljavanjem interesima arapskih investitora, koji bi hotel „Bristol“ da pripoje Beogradu na vodi – izjavio je Balša Božović, narodni poslanik Demokratske stranke i kategorično iskazao rešenost da se bori za prava porodica vojnih lica koja uprkos svim pozitivno rešenim sudskim sporovima ne dobijaju rešenja za stanove, već im se samo patnja uvećava isključivanjem struje i vode, interneta i grejanja.

On je potvrdio da je Grad Beograd opredelio sto stanova za regulisanje smeštaja lica koja su bila od završetka ratnih strahota i raspada nekadašnje države useljena u hotelske sobe. Ništa se nije preduzimalo i kao član skupštinskog odbora za odbranu i unutrašnje poslove Božović je uputio 14 pitanja Ministarstvu odbrane sa zahtevom da se odgovori gde su stanovi, da li zaista oni postoje, ukoliko nisu izmišljeni zašto su neuseljeni, kako je moguće da su porodice koje imaju sva zakonska prava na njih još uvek faktički beskućnici?

- Nećemo dopustiti da na ulici ostanu časni, pošteni i vredni ljudi da bi se ovde podupirala iluzija o „nikada većem ulaganju od 0 dinara“. Svi sudovi ove zemlje su na strani ovih ljudi, sve presude o tome govore, sada neko hoće da im oduzme i pravo i dostojanstvo, to je nedopustivo i spremni smo da sprečimo gaženje ljudi i prava – podvukao je Božović.

Jedna od preostalih stanarki u hotelu „Bristol“ potresnim svedočenjem o nepostojanju elementarnih uslova za život, stalnom prikraćivanju i žrtvi koje su već podneli, podsetila je javnost na svu nebrigu i nehumanost nadležnih.

- Moja deca su rasuta po svetu, ne svojom voljom, već su otišli bežeći od ovog košmara. Nude mi sada smeštaj u kolektivnom centru, znači li to da mi oduzimaju pravo da decu i unuke zagrlim bar jednom godišnje u stanu koji znam da je moj, naš, da u njega kao u svoj mogu doći. Trideset godina od plata nam se umanjivalo 6 odsto za stambeni fond, sada mi ne daju ni potvrdu o tome, sve naše je prebrisano  – rekla je Zora Petrović, stanarka hotela.

Informativna služba Demokratske stranke