Bojan Pajtić: Koga to Srbija pobeđuje?
Govor Bojana Pajtića na konvenciji u Vranju:
Babić, Vulin, Vučić, Gašić i Rističević kažu da Srbija pobeđuje.
A mi ih pitamo – i to je glavno pitanje koje svi treba da postavimo – a koga to Srbija pobeđuje?
Pobeđuje li Srbija u svetu? Na žalost, ne. Mi smo sedma najbednija ekonomija na svetu i četvrta najtužnija zemlja na svetu. Naša vlada je zvanično među deset najnesposobnijih vlada na celoj kugli zemaljskoj. Pobeđuje li Srbija u Evropi? Na žalost, ne. Srbija je jedna od najsiromašnijih zemalja Evrope. Pobeđuje li Srbija u regionu? Na žalost, ni tu. Srbija je danas ekonomski najslabija država regiona. Imamo najniže plate, najniže penzije, najmanji rast društvenog bogatstva. Svi drugi su bolji od nas.
Srbija je danas ona zemlja u kojoj roditelji žele svojoj deci da žive što dalje od njih. Ima li veće tuge? Srbija je zemlja beznađa i siromaštva. I mi onda s pravom pitamo: ako takva Srbija pobeđuje, kako onda izgleda Srbija kad gubi? Ako takva Srbija pobeđuje, ko je to onda poražen?
Reći ću vam, mada odgovor svi znamo: poraženi smo mi, njeni građani. Poraženi su oni koji su učili škole i završavali zanate, poraženi su vredni i pristojni, poraženi su svi koji poštuju zakone i plaćaju račune, poraženi su oni koji hoće da žive od svog znanja i od svog rada, poraženi su svi nevoljni i nemoćni. Svim građanima koji gube, ta bahata "Srbija koja pobeđuje" poručuje samo jedno: baš nas briga! Deci samohranih majki ukidaju besplatan vrtić, ljude sa invaliditetom ostavljaju bez pomoćnika, đacima ukidaju užinu, radnike podvode da rmbače za 15 hiljada mesečno, malim i srednjim preduzećima povećavaju poreze i namete i kažu nam – baš nas briga! Poljoprivrednicima oduzimaju zemlju od koje žive njihove porodice, obrazovane devojke i mladići beže u beli svet da se nikada ne vrate, lekare proteruju iz Srbije, penzioneri moraju da biraju između hrane i lekova, učitelji vaspitavaju decu za pare za koje ih bejbisiterka ne bi čuvala, baš ih briga!
Teraju profesore da ćute pred plagijatorima i kupcima diploma, stručnjake da slušaju amatere i neznalice, Babić nas uči srpskom jeziku, pozorišta i galerije su na prosjačkom štapu, Rističević nas uči poštenju, a Gašić rodnoj ravnopravnosti, novinari moraju da kleče, a kriminalci daju deci autograme. Baš ih briga! E zato ćemo da ih kaznimo! S ovim izborima počinje njihov kraj! Još četiri godine tih ljudi na vlasti – vratiće nas u robovlasnički sistem. Kamen na kamenu neće ostati. Zato mi kažemo: ovi izbori su poslednji voz za normalnu Srbiju. Drugog neće biti. Prodaće i prugu i lokomotivu i vagone, a stanicu će pretvoriti u kladionicu.
Pa dobro. Ako hoće nove izbore – mi smo spremni. Srbija jedva čeka da se oslobodi dahija. Ali ako hoće nove izbore, prvo će morati da polože račune. Pre dve godine su uspeli da prevare Srbiju: slušala je samo propagandu, obmane i obećanja. Hajde sad da vidimo rezultate. To se jedino računa! Šta su uradili za građane Srbije? Ako hoće da budu odgovorna vlast u jednoj demokratskoj zemlji, onda građanima najkasnije do 31. marta moraju da saopšte ono što građani moraju da znaju. Prvo to. Nema dalje vladavine ako ljudima u Srbiji ne kažu… Šta su konkretno napravili u Srbiji za četiri godine? Javnost ne zna. Gde je otišlo 10 milijardi evra za koje su nas zadužili? Ne zna se. Kako su tačno četiri godine trošili pare građana iz budžeta? Ne zna se. Kako je potrošen novac za odbranu od poplava? Ne zna se. Šta piše u ona preostala tri ugovora o prodaji JAT-a? Ne zna se. Šta piše u menadžerskim ugovorima u Železari Smederevo? Ne zna se. Šta piše u ugovorima o prodaji 60.000 hektara naše najplodnije zemlje? Ni to javnost ne zna. Kako su uspeli da Niš i mnoge druge gradove u Srbiji dovedu do propasti?
Dok desnom rukom neprestano pokazuju na Demokratsku stranku, misle li da građani ne vide šta rade levom? Kad kažu da neće prošlost, nego budućnost, onda misle da im ne pada na pamet da polože račune za četiri godine apsolutne vlasti. Kad kažu da je potrebno jedinstvo, onda misle na poslušnost, pokornost i jednoumlje. Neće moći. To što četiri godine kao papagaji ponavljaju da je Demokratska stranka leglo svega najgoreg, osim što je laž, njih uopšte ne čini boljima. Zato hajde da mi lepo uporedimo rezultate. Hajde da organizujemo samo dva sata dijaloga bez pljuvanja, bez vređanja i bez laganja. Da stavimo na sto i oni i mi šta je ko zaista uradio. Mi u doba najveće svetske ekonomske krize, a oni u bolje doba. Koliko mostova? Koliko bolnica i domova zdravlja? Koliko kilometara puteva? Koliko renoviranih škola? Koliko ambulanti i vrtića? Koliko pomoći penzionerima, samohranim majkama, ljudima sa invaliditetom? Koliko kulturi? Koliko za bezbednost? U ovoj kampanji nema razgovora s njima dok ne polože račune i ne odgovore na sva pitanja na koja građani ne samo da imaju pravo, nego moraju da znaju odgovore. Sve drugo je laž. Sve drugo je obmana koja će Srbiju preskupo koštati. Sve drugo je ponižavanje i potcenjivanje građana. Ako ne polože račune, to će značiti istinu – da ih je baš briga i za građane i za njihove sudbine. A to im Srbija ne sme oprostiti.
Sva njihova rešenja svode se na čekanje šeika, maharadža i sultana koji će spasiti Srbiju. Pa u to više ni mala deca ne veruju. Zato hajde da upalimo svetlo. Pa kad se razbeže botovi i poltroni, da uporedimo rešenja. Fraze o budućnosti neka obese mačku o rep. Građani Srbije traže samo jedno: živeti normalno. Živeti sad! Samo jedan život imamo i nećemo više da ćutimo i da trpimo! Jer o ljudima se radi. O životima. O sudbinama. O bedi i o siromaštvu. O poniženju svih građana Srbije.
Zato danas i ovde Demokratska stranka i njeni saborci poručuju građanima Vranja i Subotice, Pirota i Kikinde, Leskovca i Sombora, Prokuplja i Novog Sada, Niša i Zrenjanina, Zaječara i Sremske Mitrovice, Kruševca i Pančeva, Kraljeva i Beograda, Čačka i Šapca, Užica i Požarevca, Bora i Valjeva, Kragujevca i Smedereva, cele Srbije, da se brane i odbrane! Dostojanstvo vam niko ne sme oduzeti!
Šta mi hoćemo? Hoćemo da ova nepravda prema građanima prestane. Hoćemo pravednu Srbiju! U pravednoj Srbiji penzioneri neće morati da biraju između hrane i lekova. Vratićemo im dostojanstvo i prava koja im Ustav garantuje. U pravednoj Srbiji stvorićemo jednake šanse ljudima, malim i srednjim preduzećima da rade i zarade. NJih ćemo pomagati. Niko ne sme biti privilegovan u odnosu na domaća preduzeća! U pravednoj Srbiji poljoprivrednici će biti svoji na svome. Niko ne sme uzeti zemlju našim gazdinstvima, niko nas neće učiti kako se gaje svinje, niko ne sme da smanjuje subvencije! U pravednoj Srbiji zdravlje nije na tržištu. Uđeš bolestan, izađeš zdrav. To se jedino računa! Niko se neće plašiti bolesti. U pravednoj Srbiji znanje, struka i nauka vodiće glavnu reč. Nagrađuju se oni koji uče i znaju, a kažnjavaju oni koji kupuju diplome i prepisuju doktorate.
U pravednoj Srbiji, sve škole imaju uredne toalete i đačke kuhinje. Svi učenici osnovnih i srednjih škola imaju tablet i elektronske udžbenike. To je obaveza države i elementarna pismenost 21. veka. U pravednoj Srbiji mladi su zaposleni, a poslodavci porezom motivisani da ih zapošljavaju. Kad dugujete državi, sledi vam kamata, pa sudski izvršilac. Kad država duguje vama, nikom ništa. U pravednoj Srbiji je obrnuto. U pravednoj Srbiji prvo se naplaćuju veliki dugovi, pa tek onda mali. Veliki odgovaraju više, a mali manje. U pravednoj Srbiji mladi parovi dobijaju kuće na selu, a na prvu privatnu firmu ne plaća se prve godine porez. U pravednoj Srbiji građani su bezbedni, a kriminalci strahuju. Policija i obaveštajne agencije štite građane i državu, a ljudi im pomažu u tome. Pravedna Srbija voli, poštuje i neguje svoju kulturu i umetnost. Bez toga – mi smo niko i ništa. U pravednoj Srbiji mediji su i slobodni i odgovorni, jer jedno bez drugoga ne ide. Novinarstvo je ponovo poštovana i ugledna profesija. Dostojanstvo vam niko ne sme oduzeti. To je prvi i najvažniji zadatak pravedne Srbije.
Kako da to postignemo? Kako da izgradimo pravednu Srbiju? Tako što, za početak, znamo da je, po svim istraživanjima, čak tri četvrtine građana protiv ove vlasti. Zato Vas molim da tiho i odlučno izađete na izbore. Povedite sa sobom vašu porodicu, vaše prijatelje i kolege. Niko od nas nema pravo da sebe i svoju porodicu ugrozi s još četiri godine bede i poniženja. Da živimo normalno. Da živimo sad. To Vam dugujemo. Sve što Vam Srbija duguje, vratiće Vam Demokratska stranka. Dajem Vam reč. Prvi i poslednji put.
Za pravednu Srbiju!
Informativna služba DS
A mi ih pitamo – i to je glavno pitanje koje svi treba da postavimo – a koga to Srbija pobeđuje?
Pobeđuje li Srbija u svetu? Na žalost, ne. Mi smo sedma najbednija ekonomija na svetu i četvrta najtužnija zemlja na svetu. Naša vlada je zvanično među deset najnesposobnijih vlada na celoj kugli zemaljskoj. Pobeđuje li Srbija u Evropi? Na žalost, ne. Srbija je jedna od najsiromašnijih zemalja Evrope. Pobeđuje li Srbija u regionu? Na žalost, ni tu. Srbija je danas ekonomski najslabija država regiona. Imamo najniže plate, najniže penzije, najmanji rast društvenog bogatstva. Svi drugi su bolji od nas.
Srbija je danas ona zemlja u kojoj roditelji žele svojoj deci da žive što dalje od njih. Ima li veće tuge? Srbija je zemlja beznađa i siromaštva. I mi onda s pravom pitamo: ako takva Srbija pobeđuje, kako onda izgleda Srbija kad gubi? Ako takva Srbija pobeđuje, ko je to onda poražen?
Reći ću vam, mada odgovor svi znamo: poraženi smo mi, njeni građani. Poraženi su oni koji su učili škole i završavali zanate, poraženi su vredni i pristojni, poraženi su svi koji poštuju zakone i plaćaju račune, poraženi su oni koji hoće da žive od svog znanja i od svog rada, poraženi su svi nevoljni i nemoćni. Svim građanima koji gube, ta bahata "Srbija koja pobeđuje" poručuje samo jedno: baš nas briga! Deci samohranih majki ukidaju besplatan vrtić, ljude sa invaliditetom ostavljaju bez pomoćnika, đacima ukidaju užinu, radnike podvode da rmbače za 15 hiljada mesečno, malim i srednjim preduzećima povećavaju poreze i namete i kažu nam – baš nas briga! Poljoprivrednicima oduzimaju zemlju od koje žive njihove porodice, obrazovane devojke i mladići beže u beli svet da se nikada ne vrate, lekare proteruju iz Srbije, penzioneri moraju da biraju između hrane i lekova, učitelji vaspitavaju decu za pare za koje ih bejbisiterka ne bi čuvala, baš ih briga!
Teraju profesore da ćute pred plagijatorima i kupcima diploma, stručnjake da slušaju amatere i neznalice, Babić nas uči srpskom jeziku, pozorišta i galerije su na prosjačkom štapu, Rističević nas uči poštenju, a Gašić rodnoj ravnopravnosti, novinari moraju da kleče, a kriminalci daju deci autograme. Baš ih briga! E zato ćemo da ih kaznimo! S ovim izborima počinje njihov kraj! Još četiri godine tih ljudi na vlasti – vratiće nas u robovlasnički sistem. Kamen na kamenu neće ostati. Zato mi kažemo: ovi izbori su poslednji voz za normalnu Srbiju. Drugog neće biti. Prodaće i prugu i lokomotivu i vagone, a stanicu će pretvoriti u kladionicu.
Pa dobro. Ako hoće nove izbore – mi smo spremni. Srbija jedva čeka da se oslobodi dahija. Ali ako hoće nove izbore, prvo će morati da polože račune. Pre dve godine su uspeli da prevare Srbiju: slušala je samo propagandu, obmane i obećanja. Hajde sad da vidimo rezultate. To se jedino računa! Šta su uradili za građane Srbije? Ako hoće da budu odgovorna vlast u jednoj demokratskoj zemlji, onda građanima najkasnije do 31. marta moraju da saopšte ono što građani moraju da znaju. Prvo to. Nema dalje vladavine ako ljudima u Srbiji ne kažu… Šta su konkretno napravili u Srbiji za četiri godine? Javnost ne zna. Gde je otišlo 10 milijardi evra za koje su nas zadužili? Ne zna se. Kako su tačno četiri godine trošili pare građana iz budžeta? Ne zna se. Kako je potrošen novac za odbranu od poplava? Ne zna se. Šta piše u ona preostala tri ugovora o prodaji JAT-a? Ne zna se. Šta piše u menadžerskim ugovorima u Železari Smederevo? Ne zna se. Šta piše u ugovorima o prodaji 60.000 hektara naše najplodnije zemlje? Ni to javnost ne zna. Kako su uspeli da Niš i mnoge druge gradove u Srbiji dovedu do propasti?
Dok desnom rukom neprestano pokazuju na Demokratsku stranku, misle li da građani ne vide šta rade levom? Kad kažu da neće prošlost, nego budućnost, onda misle da im ne pada na pamet da polože račune za četiri godine apsolutne vlasti. Kad kažu da je potrebno jedinstvo, onda misle na poslušnost, pokornost i jednoumlje. Neće moći. To što četiri godine kao papagaji ponavljaju da je Demokratska stranka leglo svega najgoreg, osim što je laž, njih uopšte ne čini boljima. Zato hajde da mi lepo uporedimo rezultate. Hajde da organizujemo samo dva sata dijaloga bez pljuvanja, bez vređanja i bez laganja. Da stavimo na sto i oni i mi šta je ko zaista uradio. Mi u doba najveće svetske ekonomske krize, a oni u bolje doba. Koliko mostova? Koliko bolnica i domova zdravlja? Koliko kilometara puteva? Koliko renoviranih škola? Koliko ambulanti i vrtića? Koliko pomoći penzionerima, samohranim majkama, ljudima sa invaliditetom? Koliko kulturi? Koliko za bezbednost? U ovoj kampanji nema razgovora s njima dok ne polože račune i ne odgovore na sva pitanja na koja građani ne samo da imaju pravo, nego moraju da znaju odgovore. Sve drugo je laž. Sve drugo je obmana koja će Srbiju preskupo koštati. Sve drugo je ponižavanje i potcenjivanje građana. Ako ne polože račune, to će značiti istinu – da ih je baš briga i za građane i za njihove sudbine. A to im Srbija ne sme oprostiti.
Sva njihova rešenja svode se na čekanje šeika, maharadža i sultana koji će spasiti Srbiju. Pa u to više ni mala deca ne veruju. Zato hajde da upalimo svetlo. Pa kad se razbeže botovi i poltroni, da uporedimo rešenja. Fraze o budućnosti neka obese mačku o rep. Građani Srbije traže samo jedno: živeti normalno. Živeti sad! Samo jedan život imamo i nećemo više da ćutimo i da trpimo! Jer o ljudima se radi. O životima. O sudbinama. O bedi i o siromaštvu. O poniženju svih građana Srbije.
Zato danas i ovde Demokratska stranka i njeni saborci poručuju građanima Vranja i Subotice, Pirota i Kikinde, Leskovca i Sombora, Prokuplja i Novog Sada, Niša i Zrenjanina, Zaječara i Sremske Mitrovice, Kruševca i Pančeva, Kraljeva i Beograda, Čačka i Šapca, Užica i Požarevca, Bora i Valjeva, Kragujevca i Smedereva, cele Srbije, da se brane i odbrane! Dostojanstvo vam niko ne sme oduzeti!
Šta mi hoćemo? Hoćemo da ova nepravda prema građanima prestane. Hoćemo pravednu Srbiju! U pravednoj Srbiji penzioneri neće morati da biraju između hrane i lekova. Vratićemo im dostojanstvo i prava koja im Ustav garantuje. U pravednoj Srbiji stvorićemo jednake šanse ljudima, malim i srednjim preduzećima da rade i zarade. NJih ćemo pomagati. Niko ne sme biti privilegovan u odnosu na domaća preduzeća! U pravednoj Srbiji poljoprivrednici će biti svoji na svome. Niko ne sme uzeti zemlju našim gazdinstvima, niko nas neće učiti kako se gaje svinje, niko ne sme da smanjuje subvencije! U pravednoj Srbiji zdravlje nije na tržištu. Uđeš bolestan, izađeš zdrav. To se jedino računa! Niko se neće plašiti bolesti. U pravednoj Srbiji znanje, struka i nauka vodiće glavnu reč. Nagrađuju se oni koji uče i znaju, a kažnjavaju oni koji kupuju diplome i prepisuju doktorate.
U pravednoj Srbiji, sve škole imaju uredne toalete i đačke kuhinje. Svi učenici osnovnih i srednjih škola imaju tablet i elektronske udžbenike. To je obaveza države i elementarna pismenost 21. veka. U pravednoj Srbiji mladi su zaposleni, a poslodavci porezom motivisani da ih zapošljavaju. Kad dugujete državi, sledi vam kamata, pa sudski izvršilac. Kad država duguje vama, nikom ništa. U pravednoj Srbiji je obrnuto. U pravednoj Srbiji prvo se naplaćuju veliki dugovi, pa tek onda mali. Veliki odgovaraju više, a mali manje. U pravednoj Srbiji mladi parovi dobijaju kuće na selu, a na prvu privatnu firmu ne plaća se prve godine porez. U pravednoj Srbiji građani su bezbedni, a kriminalci strahuju. Policija i obaveštajne agencije štite građane i državu, a ljudi im pomažu u tome. Pravedna Srbija voli, poštuje i neguje svoju kulturu i umetnost. Bez toga – mi smo niko i ništa. U pravednoj Srbiji mediji su i slobodni i odgovorni, jer jedno bez drugoga ne ide. Novinarstvo je ponovo poštovana i ugledna profesija. Dostojanstvo vam niko ne sme oduzeti. To je prvi i najvažniji zadatak pravedne Srbije.
Kako da to postignemo? Kako da izgradimo pravednu Srbiju? Tako što, za početak, znamo da je, po svim istraživanjima, čak tri četvrtine građana protiv ove vlasti. Zato Vas molim da tiho i odlučno izađete na izbore. Povedite sa sobom vašu porodicu, vaše prijatelje i kolege. Niko od nas nema pravo da sebe i svoju porodicu ugrozi s još četiri godine bede i poniženja. Da živimo normalno. Da živimo sad. To Vam dugujemo. Sve što Vam Srbija duguje, vratiće Vam Demokratska stranka. Dajem Vam reč. Prvi i poslednji put.
Za pravednu Srbiju!
Informativna služba DS